Od Drugog svjetskog rata do Brexita: Britanija danas odlučuje o ostanku u EU ^Istaknuto

Održavanje dva referenduma u dvije godine s tako velikim ulozima pokazuje u kolikoj mjeri Velika Britanija propituje svoj identitet, jednim dijelom nostalgična za svojim nestalim carstvom, navodi se u analizi agencije France Presse

Mala Engleska

Prije 70 godina Velika Britanija vladala je carstvom koje je na svojem vrhuncu obuhvaćalo četvrtinu svjetskog stanovništva na pet kontinenata.

Danas riskira ostati sama, s teritorijem tek nešto većim od Islanda, ako na referendumu u četvrtak bude glasala za izlazak iz EU-a (Brexit). U toj raspravi Engleska je na prvoj liniji. Privredni, kulturni i demografski pokretač Ujedinjenog Kraljevstva, ona bi bila najviše ugrožena u slučaju razlaza. Ona je također najmanje proevropska od četiri sastavnice države.

– Nemojmo postati mala Engleska – apelira premijer David Cameron, braneći ostanak zemlje u EU i njezino jedinstvo.

– Ovaj referendum o Brexitu pokazuje da ne možemo preboljeti carstvo. Oni, posebice najstariji koji se ne prepoznaju više u sve raznolikijem društvu i koji imaju sluha za narativ koji im predlaže da uđu u vremenski stroj i počnu sve ispočetka, govore: Ah! Kad bismo samo mogli izići iz te proklete Evropske unije i ponovno postati velika nacija – objašnjava Michael Skey, stručnjak za pitanja identiteta s Univerziteta u Loughboroughu. Odatle, po njemu, potječe neprekidno prizivanje prošlosti i posebice Drugog svjetskog rata koji je, iako joj je donio kraj kao kolonijalnoj sili, također bio “posljednji put kada je Velika Britanija doista bila važna”.

Podsjećanje na Hitlera

Više od 70 godina nakon kapitulacije nacista, naslijeđe Drugog svjetskog rata i dalje se jako osjeća u zemlji u kojoj avioni Spitfire redovno nadlijeću London i u kojoj se sjećanje na Winstona Churchilla priziva u svim raspravama.

Na Evropskom nogometnom prvenstvu u Francuskoj engleski navijači svaki dan pjevaju kako je “RAF iz Engleske srušio nacističke bombardere”. Zato nije ni čudo da je referendumska kampanja prepuna aluzija na Drugi svjetski rat. Posebice na strani pobornika Brexita čiji je vođa Boris Johnson čak spomenuo Adolfa Hitlera.

– Za razliku od drugih evropskih nacija, izišli smo iz rata bez stida. Ova zemlja je pobijedila fašizam i dugo se borila sama. Godina 1940. ključna je u britanskom umu. To je nama naša Francuska revolucija – objašnjava Robert Colls, profesor historije na Univerzitetu De Monfort u Leicesteru.

– Prošlost je poput omiljene dječije igračke koja nas umiruje kad je riječ o našem mjestu u svijetu. To otkriva duboku nesigurnost i istinski problem identiteta – dodaje novinar i historičar Patrick Bishop. Da mnogi Britanci doista tako razmišljaju, potvrđuje bivši pilot RAF-a Bryan Neely, koji se još uvijek jako dobro drži iako će uskoro napuniti 92 godine. On smatra da će “samo Brexit vratiti Ujedinjenom Kraljevstvu njegovu nekadašnju slavu koju danas guše plutokrati u Briselu”.

– Sami smo se branili 1940. Možemo opet! Volim Evropu. Ali mrzim Evropsku uniju koja dopušta da plutokrati unište zemlje koje su toliko bogate historijom i kulturom. Ko su ti finansijaši iz Brisela? Neka se popnu u avion i dožive da im meci zuje oko glave u kokpitu. Oni ne znaju ništa o životu – rekao je taj aktivist kampanje Veterani za Britaniju u razgovoru za AFP uz šoljicu čaja u svojem domu u londonskom Notting Hillu. Neely je u ratu stekao duboko uvjerenje da Britance krasi jedinstven karakter, mješavina ponosa, snage i izdržljivosti.

– Govore nam samo o brojkama, prijete neizbježnom katastrofom. A gdje su bili 1940. godine? Tada se digao samo jedan čovjek: Churchill. Ne bismo bili u ovoj situaciji da je on još živ – smatra ovaj vojni veteran. Rođen u Indiji, Neely je doživio raspad britanskog carstva. Danas strahuje za identitet Engleske.

– Nisam protiv imigracije, ali ona mora biti kontrolirana. Gubimo, kao nacija, sve što nas karakterizira. Imigracija je posve ugušila naš engleski duh. Ako Evropa želi toliko Englesku, neka pusti da Engleska bude Engleska – poručuje on.

Trgovački projekt

Sunder Katwala, direktor “think-tanka British Future, drži da je osjećaj slave doživljen 1945. u samom temelju problematičnih britanskih odnosa s EU-om.

– Po završetku rata, Velika Britanija, uvjerena da je još uvijek među prve tri svjetske sile, promatrala je evropski projekt sa stanovitom nezainteresiranošću. Kad je u Sueskoj krizi 1950-ih postalo očito da je to pogrešno, evropski voz već je krenuo. Kad su se Britanci napokon ukrcali 1973. godine, to je bilo ‘natraške’ i prekasno da bi oblikovali zajednicu kako im odgovara – smatra taj analitičar.

– Britanci, s obzirom na to da imaju manje traumatizirajuća sjećanja iz Drugoga svjetskog rata, manje su privrženi ideji Evrope kao moralnom projektu. Skloni su smatrati EU čisto ekonomskim i trgovačkim projektom, kako je general De Gaulle i predvidio. A ako im ne koristi, mnogi od njih spremni su otići – dodaje historičar Robert Tombs. Taj manjak entuzijazma potvrđuje se danas u izjavama Davida Camerona koji ne prestaje isticati svoju “frustriranost Evropom koja ga izluđuje, ali s kojom se čovjek mora pomiriti iz čisto ekonomskih razloga”. Premijer ne propušta priliku podsjetiti da je Velika Britanija “nacija trgovaca”, neukrotiv narod koji živi na nedirnutom otoku koji nije bio okupiran od Williama Osvajača 1066.

(P. Z./Faktor.ba/Foto: EPA)