Milić vs Pašalić: Operacija entitetsko državljanstvo ^Istaknuto

Ali takva rasprava,bila bi u koliziji ne samo sa prirodom posla kojim se pojedinci bave, ako je riječ o javnim ličnostima, već i sa stanovišta demokratskog društva, koje fovorizuje i podstiče slobodu i javnost izražavanja, a naročito ako su u pitanju političke ili druge teme od šireg javnog interesa. Pri tome, kao što se vidi na ovom primjeru, nezobilazna je i uloga medija, kao posebnih „instrumenata" demokratije,koji su glavni „snabdjevači" javnosti svim bitnim informacijama, a nerijetko i subjekti koji sami pokreću i podstiču raspravu o pitanjima od javnog interesa: ili bi barem tako trebalo da bude.

Piše: Siniša Milić

Ova tema je proteklih dana izazavala brojne diskusije u ovdašnjoj javnosti. Iako se ne slažem sa onima koji misle da u Brčkom ne bi trebalo da postoji obaveza građana da posjeduju entitetsko državljanstvo, apsolutno podržavam njihovo pravo da iznesu takvo mišljenje. Pri tome sam spreman da odgovorim i na većinu komentara, ali naravno,samo pod uslovom da su postavljena s ciljem sagledavanja problema, a ne i vrijeđanja, omalovažavanja, ili su inspirisana najprizemnijim motivima i predrasudama.

U istupima g.dina Enesa Pašalića,koji je i pokrenuo ovu diskusiju,sublimirana je većina tvrdnji sa kojima vrijedi polemisati,kako zbog njegovog, profesorskog, načina argumentacije, tako i zbog činjenice da je riječ o poslaniku Skupštine Brčko distrikta, koji je o ovome, u više navrata,govorio i za skupštinskom govornicom.

Kao prvo, složio bih se sa konsideracijama g.dina Pašalića da je prilikom diskusije o tako važnim pitanjima, kao što je pitanje entitetskog državljanstva u Distriktu,teško, gotovo nemoguće, pasivizirati vlastitu političku ličnost, i hermeneutički okvir sagledavanja problematike,kako ga on naziva,sačuvati od samog sebe. Međutim, ta opasnost je još izraženija ako se za cilj ove polemike odredi analiza ustavnih i zakonskih normi, de lege ferenda,jer bi tek to otvorilo brojna, složena pitanja, uključujući čak i ona koja se, u Šmitovskom smislu, tiču same vrste i načina političke egzistencije na ovim prostorima, a to je, složićemo se, nešto što uveliko nadilazi potencijale i ulogu lokalne politike.

Zato je veoma važno ostati u granicama ili okvirima postojećeg. Tim prije, što sam mišljenja da je odgovore na većinu postavljenih pitanja, uz pravilno razumijevanje, upravo, moguće pronaći u važećim propisima – od Dejtonskog sporazuma i Arbitražne odluke pa do zakona koji su doneseni u lokalnom parlamentu, a koji se moraju pojmiti kao neprotivrječni dijelovi jedne cjeline,tj. jednog zaokruženog pravnog sistema.

Naime, iako različite pravne snage, u strogoj hijerarhiji, ovi akti su obavezujući za Brčko distrikt. Da li teorijski osnov te obaveznosti počiva na autoritetu donosioca, istini,ili nečemu trećem, apsolutno je nevažno. Bitno je da je Distrikt dio ukupnog pravnog sistema u BiH, što smo se složili, i da, kao takav, ne posjeduje nikakav ekskluzivitet, koji bi se podrazumijevao per se. Naročo ne u pogledu državljanstva građana, oblasti čija je osnova, zbog svoje važnosti - budući da se, po ustavnoj teoriji, radi o jednom od tri elementa svake države (teritorija,uprava, državljani) - uređena Dejtonskim sporazumom i Ustavom BiH, a dalje razrađena Zakonom o državljanstvu BiH, entitetskim zakonima o državljanstvu i Zakonom Brčko distrikta o izboru i promjeni entitetskog državljanstva. Bilo bi zaista neozbiljno kada bi jedan ustavotvorac tako važnu oblast ostavio pravno nedorečenom, odnosno da je njenu interpretaciju i primjenu prepustio različitim autoritetima, a time i motivima.

Dakle, o ustavnim odredbama, koje uređuje pitanje unutrašnje strukture BiH, kao i državljanstva, već je bilo riječi.

Statut distrikta Brčko, takođe razrađuje pitanje državljanstva, i to na konzistentan način,uklapajući se u potpunosti u pravnu konstrukciju i logiku kojom je uređeno ovo pitanje u cijeloj BiH. Tako Statut Distrikta propisuje:

„(1) Stanovnici Distrikta mogu biti državljani entiteta i BiH. (2) Stanovnici Distrikta imaju pravo da izaberu i promijene svoje entitetsko državljanstvo. (3) Prava stanovnika Distrikta iz stavova (1) i (2) ovog člana reguliše se zakonima entiteta i Distrikta."

Primjedba koju je uputio g.din Pašalić da Statut propisuje da stanovnici Distrikta MOGU biti državljani entiteta, a ne i da MORAJU, apsolutno ne stoji,jer bi,čitajući normu u stavu 1 ovog člana u cjelini, a pri tome se vodeći tumačenjem g.dina Pašalića, zaključili kako je građanima Distrikta ostavljeno na volju da budu ne samo državljani entiteta, već i BiH!? Umjesto takvog,usudio bih se reći, ipak, subjektivnog tumačenja, odredbu stava 1, člana 12 Statuta treba protumačiti sistematski, u cjelini, u odnosu na Dejtonski sporazum, tj.Ustav BiH, ali i u vezi sa stavom 3 istog člana, u kome je jasno rečeno da će zakoni BiH, entiteta i Distrikta regulisati ova prava stanovnika Distrikta, što su ovi, naravno, i učinili. Problem bi postojao jedino da je Statut Distrikta odredio da građani distrikta NE MOGU biti državljani entiteta, ali to bi već bilo u suprotnosti sa Ustavom BiH. Zar ne?

Kada je, pak, u pitanju Zakon o državljanstvu BiH, na koji upućuje i Statut Distrikta, u njemu jasno stoji u članu 2, da „svi državljani Federacije BiH i Republike Srpske (u daljem tekstu: entiteti) su samim tim državljani BiH. Promjena državljanstva jednog entiteta u državljanstvo drugog entiteta nema uticaja na državljanstvo BiH."

Dakle, ni slova o distriktu Brčko i njegovom ekskluzivitetu u tom pogledu. Zakon dalje normira način sticanja državljanstva, pa između ostalog, u članu 28 propisuje da dijete rođeno na teritoriji BiH stiče entitetsko državljanstvo roditelja, a u slučaju da roditelji imaju različito entitetsko državljanstvo, onda se ovaj podatak upisuje u matične knjige novorođenčeta na osnovu sporazuma roditelja. Dakle,u Distriktu, na osnovu ove odredbe, postoji i funkcioniše na Zakonu zasnovan automatizam u određivanju entitetskog državljanstva za novorođenčad.

Da li je moguće da građani Brčkog imaju samo državljanstvo BiH, a ne entiteta? Odgovor na to pitanje je negativan, ne samo sa stanovišta potrebe primjene Izbornog zakona BiH, koji učešće na izborima u izbornim jedinicama entiteta, logično, veže za posjedovanje, upravo tog, entitetskog državljanstva, jer je to to tačka preko koje se ostvaruje pravna i faktička veza sa konkretnim pravnim poretkom, (ne samo po pitanju izbora, već i kada je riječ o drugim,brojnim obavezama i pravima koja građani Brčkog konzumiraju u entitetima: penzijsko i invalidsko osiguranje, osnovna prava boračkih kategorija i sl.), već i sa stanovišta, već citiranog Ustava BiH, ali i norme Zakona o državljanstvu BiH, koja u članu 27, stav 1, određuje, ni manje ni više nego da - „ko izgubi državljanstvo jednog entiteta a ne stekne državljanstvo drugog entiteta, gubi državljanstvo BiH." Opet ni slova o ekskluzivitetu ili zakonskoj rezervi po pitanju Distrikta Brčko.

Potreba za određivanjem entitetskog državljanstva, kada je u pitanju primjena izbornog zakonodavstva u Brčkom, rezultat je promjene Izbornog zakona BiH iz 2006.godine, kada je zakonodavac na nivou Parlamentarne skupštine BiH odlučio da aktivnu, zamijeni pasivna registracija birača, i to tako što će se birački spiskovi, umjesto da se građani prijavljuju centrima za registraciju birača, formirati na osnovu evidencije, prilikom vađenja CIPS-ove lične karte. U cijeloj BiH to je učinjeno, dakle, još 2006, a onda je, konačno, određeno da se Izborni zakon BiH primjeni i na distrikt Brčko za opšte izbore 2014.godine. Dakle, u cijeloj BiH birački spisak formira se iz baze podataka CIPS-a, prilikom vađenja lične karte, pa zašto bi Distrikt Brčko bio izuzetak u tom pogledu?

Ne stoji takođe ni tvrdnja da se primjena Zakona o ličnoj karti BiH u Brčkom, u pogledu upisa državljanstva u ličnu kartu,obavlja po mišljenju „neovlaštenog" organa. Taj organ je, naime, Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija BiH,onaj isti organ koji je Zakonom o ličnoj karti BiH zadužen, između ostalog, i za nadzor nad zakonitošću rada nadležnog organa Brčko distrikta, koji izdaje lične karte u Brčkom, i koji je po tom osnovu, a po pozivu Skupštine Brčko distrikta BiH, nedavno čak i izvršio nadzor nad radom Odjeljenja za javni registar. „Sporno" mišljenje je Brčko distriktu proslijeđeno iz Parlamentarne skupštine BiH, „ne onako", i ne „po narudžbi", već na osnovu ocjene ustavnopravnih komisija oba doma Parlamentarne skupštine BiH - dakle vrhovnih pravnih autoriteta u Parlamentarnoj skupštini BiH - da je predmetna norma jasna i da s toga ne postoji potreba za njenim autentičnim tumačenjem.

Sve u svemu, jasno je da je oblast entitetskog državljanstva u cijeloj BiH , pa tako i Distriktu Brčko, pravno uređena, i to na jedan zaokružen i konzistentan način. Ovakva rješenja ne treba porediti sa drugim pravnim sistema (čemu smo, inače, vrlo skloni), jer ono polazi od specifičnosti unutrašnje, ustavne strukture BiH. Misao o tome da pravo mora biti svuda jedno i isto, kao što kaže Jering, nije ništa drugačija od nekadašnje ideje da liječenje svih bolesti mora biti podjednako – jedno univerzalno pravo za sve narode bilo bi isto što i univerzalni recept za sve bolesti".
ebrcko